2020 - 2019 - 2018 - 2017 - 2016 - 2015 - 2014 - 2013 - 2012 - 2011 - 2010 - 2009 - 2008 - 2007
27.2.2020

Žegar gęfan yfirgefur mann - śr safni Flugufrétta

Žaš hafa allir gott af žvķ žegar nįttśran togar menn nišrį jöršina. Žegar veišimašurinn telur sig hafa öll svörin til aš fį silunginn til aš taka en allt ķ einu gengur ekkert. Žessa tilfinningu žekkja allir veišimenn. Stundum hlęgjum viš innra meš okkur og hugsum hvaš mikiš er enn ólęrt. Stundum gjörsamlega sżšur į fólki, stöngum kastaš og landslaginu og vešrinu er bölvaš. Hérna er skemmtilega saga eftir Ólaf Gušmundsson um akkśrat žessa tilfinningu og hvernig hśn getur birst okkur sem erum bundin žessu frįbęra sporti. 

 

Žaš eitt aš telja sig vera oršinn mikinn veišimann er stór įfangi ķ sjįlfsķmynd hvers stangveišimanns, en aš sama skapi er falliš nišur į gólf mešalmennskunnar hįtt og  alltaf  óžęgilega nęrri og getur veriš bęši hart og sįrsaukafullt, sem mašur lendir óhjįkvęmilega ķ žegar hrokinn er oršinn mikill.

Ég hef undanfarin įr tališ mig vera oršinn žokkalega góšan og į köflun bara verulega öflugan, og hef svo sem ekkert veriš aš draga neina dulu yfir žaš heldur žegar ég hef rekist į eša veriš meš öšrum ,,lakari? veišimönnum viš vötnin. Ég hef aš óspuršu mįli dregiš upp hverja stórfiskasöguna į fętur annari, tekiš dęmi um erfišar ašstęšur žar sem ašeins kunnįtta og snild mķn hefur rįšiš śrslitum, eša aflinn oršiš svo mikill aš hugsanlega megi rekja hluta minna hnéskaša til žessa og hinns mikla fisk buršar sem ég hef žurft aš axla til žessa.

Ég hef aš sjįlfsögšu einnig komiš mér upp mjög góšum śtbśnaši, svo aš ašrir ,,strandabśar?, ž.e.a.s ašrir stangveišimenn sjįi aš žar fari mikill og góšur fluguveišimašur sem kann skil į žvķ flestu, ég hef keypt mér nżjar, dżrar stangir sem eru hverri annari  léttari. Ég į aš sjįlfsögšu einnig stangir sem eru  ,,minna góšar? og eru hugsašar fyrir  žį mörgu sem vilja lęra hjį meistaranum og į stundum žegar žannig liggur į mér get ég dregiš fram śr pśssi mķnu stöng sem er svo nett og fķngerš aš mér lķšur eins og tónlistastjóra eša móšur meš nżborinn frumburšinn žegar ég handleik hana.

Ég geng um į mešal manna ķ ,,rįndżrum?  vöšlum svo ég geti aušveldlega flutt mig fljótt og örugglega į milli veišistaša, žar sem mķn er mest žörf hverju sinni,  meš góšar rįšleggingar eša ašrar leišbeiningar sem geta komiš minna vönum veišimönnum aš góšum notum. Ég hef einnig lagt žungu og dżru veiši töskunni minni, sem įstkęr konan mķn gaf mér į sķšasta stórafmęli, sem ég reyndar valdi sjįlfur eftir mikkla leit, og fengiš mér góšan og handhęgan bakpoka žar sem ég geymi öll mķn naušsynlegustu verkfęri, lķnur ķ kķlómetravķs, gular, gręnar, blįar, raušar, hęgsökkvandi, hrašsökkvandi, fljótandi, meš glęrum framenda, meš žyngdum framenda, meš skothaus og  öšrum eiginleikum og ,,fķtusum? sem eru mikilvęgir žegar virkilegrar kunnįttu er krafist og ašstęšur allar eru hinar erfišustu.

Fluguboxin hef ég einnig ķ röšum, nokkur undir žyngdar pśpur, önnur undir klassķskar flugur, önnur undir žurrflugur osfr.

Ég hef lengi tališ og reyndar vitaš aš fįir vęru mér fremri eša meš śthugsašri śtbśnaš, enda ég einn af snillingunum į sviši silungsveiši......taldi ég. En falliš var nęrri en ég hafši óraš fyrir.

Ég hafši nokkrum dögum įšur en endanlegt nišurlag mitt varš aš raunveruleika og sem ég ętla aš skżra frį hér į eftir, lent ķ nokkuš neyšanlegri ašstęšu sem ég taldi aš vęri nś bara tķmabundin óheppni, eša eins og ég leit į žaš žį, tķmabundin heppni hins ašilans.

Ég verš žó aš segja mér til mįlsbóta aš žetta voriš hef ég ekki fariš langt, engir langir veišitśrar eša śtilegur enn sem komiš er, ašeins Ellišavatn og Vķfilstašavatn, vinnu veršur mašur žvķ mišur aš stunda, aš sjįlfsögšu hef ég velt žvķ fyrir mér hvernig hęgt vęri aš fóšra žaš aš vera eingöngu ķ veiši, en ekki fundiš enn neina haldbęra lausn sem er samžykkt heima fyrir.

Aš mķnu mati hefur žetta veriš ,,kalt vor og lķtiš um fisk?. Žó aš ég hafi nįš sjö eša įtta greyum śr Ellišavatni 1. maķ og sem virtist lofa góšri byrjun žį hefur brautinn veriš nišur į viš žrįtt fyrir aukiš antal veišitķma og eitt og eitt skot inn į milli. En upphafiš į endanum var svo sem ekkert sem mér óraši fyrir, enda hugsanlega snśiš viš žį eins og ég reyndar var aš hugsa um įšur en ég byrjaši. Žennan umtalaša svarta mįnudag, eins og ég kalla hann nśna ķ mķnum dagbókarblöšum var ég staddur upp viš Vķfilstašavatn ķ lįnsvöšlum sem mjög viškunnanlegur veišimašur hafši lįnaš mér, eftir aš ég hafši brennt gat į nżju Simms vöšlurna mķna meš glóš frį pķpunni minni, žar sem ég hafši setiš og horfši spekingslega śt yfir vatniš og lagši į rįšin varšandi lķnur og flugur.

En žarna stóšum viš samann žennan daginn, tveir ókunnir veišimenn, ég ķ lįnsvöšlum frį honum og fengum bįšir fisk um lķkt leyti. Ég er reyndar enn sannfęršur um aš mķn bleikja hafi veriš murta sem stungiš hafi af frį Ora ķ Kópavoginum og fališ sig ķ vatninu, eša dulbśin sardķna sem hafi stungiš af śr sardķnudós sem hafi veriš hans heimili į mešal jafningja. Félagi minn fékk žokkalega bleikju. Ég hélt vongóšur įfram aš berja vatniš en sį śt undan mér aš hann fékk fljótlega fleirri vęnar bleikjur, en ég varš ekki var svo ég spurši hann meš uppgeršu įhugaleysi hvaš hann vęri meš undir. ,,Birtu? sagši hann, ,,hśn er svo góš ķ sólskini ķ Vifilstašarvatni?, en ég hélt mķnu striki og beytti Brassa eša Engjaflugunni sem hafa gefist mér oft vel ķ žessu vatni.

Hann hélt įfram aš drag inn bolta bleikjur žennan daginn į bęši Birtu og Vķfu og voru hvor annari vęnni og žį į öngul nśmer 14-16. Ég sį aš honum fannst ašstęšan vera oršin vandręšaleg svo aš hann baušst til aš gefa mér eitt eintak af Birtu sem ég sagši aš vęri įhugavert žar sem ég ętti bara eina ķ stęrš 12 og hefši hnżtt fyrir mörgum įrum sķšan, sem reyndist nś samt vera satt. Enn allt kom fyrir ekki  ég fekk ekki meira žann daginn, en hvort hann hafi žurft aš fara tvęr feršir meš fiskinn ķ bķlinn man ég ekki lengur en mikiš var žaš sem hann fékk. 

Rothöggiš kom sķšan nokkrum dögum seinna, žegar ég fékk stórabróšur meš mér upp aš sama vatni og taldi ég žaš nokkuš öruggt aš hafa hann meš, žvķ aš žaš sveiš enn nokkuš ķ sįrinn eftir fyrri veišiferš ķ Vķfilstašavatn. Stórbróšir er nefnilega nżbyrjandi ķ fluguveiši, og kann lķtt meš žessar gręjur aš fara, gamall togarajaxl sem aldrei fór ķ veiši nema vel jįrnašur svo aš žaš hringlaši ķ honum eins og mišalda riddari ķ hryngabrynju, netabreišan var išulega  einhverstašar meš ķ farteskinu, svona til öryggis, og lįi ég honum žaš ekkert, hann fékk sjaldan nokkuš.

Viš byrjušum aš veiša fljótlega upp śr sjö um morguninn eša um žaš leyti sem toppflugan fór į stjį, en į žessum tķma er žaš sjaldan fyrr, en vatniš fer aš hlżna ašeins eftir nóttina aš fiskurinn fer aš sżna sig aš einhverju rįši. Įšur en viš héldum śt ķ vatniš fór ég nś ašeins yfir fluguboxiš hjį stórabróšir svona til öryggis, žvķ ég vissi aš hann įtti ekki margar flugur. 

 Žaš reyndist rétt og sį ég aš hann hafši svo til eingöngu flugur sem hefšu sómt sér vel ķ hvaša sjóstangveišikeppni sem er žannig aš ég lét hann fį ljósgrįan Moboto nśmer 14, langan sem ég hafši fléttaš eftir uppskrift frį hinni norsku Thorild hjį Mustard og sį eini sem ég įtti.

 Fljótlega drógum viš bįšir sinn fiskinn hvor, ég į Vķfu sem ég žvķ mišur  missti fljótlega er boltableikja tók hana,  og komu žį ķ ljós alvarlegir ?framleišslugallar? ķ girnistaumnum, alveg nišur viš fluguna,  en stóri bróšir tżndi inn einn og einn silunginn meš löngum hléum, svo ég spurši hann hvaš hann hefši undir.

Hann vissi žaš ekki alveg enda ekki innvķgšur ķ leyndardóma flugunafna svo ég kķkti į žetta hjį honum og sį aš hann hafši einhverja flugu sem mašur getur keypt ķ pakka ,,made in China? tķu stykki saman og hęfa best upp viš Reynisvatn strax eftir aš bśiš er aš sleppa ķ vatniš.

?Hnżttu undir žessa sem ég lét žig fį? sagši ég viš hann, ?og dragšu ekki eins og į togara, viš žurfum ekki aš halda uppi žriggja mķlna ferš hérna, bara löturhęgt svo aš žś vitir varla af žvķ aš žś sért aš draga, heldur bara aš žetta sé kulda skjalftinn?. Einnig skipti ég um taum hjį honum og lét hann fį 11 feta fljótandi taum sem ég hafši ekki hugsaš mér aš nota sjįlfur. Mér finnst nefnilega betra aš hnżta žį sjįlfur.

Eftir allar žessar tilfęringar lét hann žaš fara, eins og hann kallar žaš..........og viti menn ég get nęstum svariš fyrir žaš aš flugan var ekki komin ķ vatniš įšur en hśn var tekin. ?Heyršu žetta er bara eins og žaš var į karfanum viš Gręnland, varla komiš ķ botn žegar mašur žarf aš hķfa aftur? sagši hann glašbeittur.

 Hunda heppni hugsaši ég mér og hélt įfram aš leyta eftir heppilegum pśpum ķ mķnu fluguboxum en allt kom fyrir ekki, minn matsešill var ekki freistandi. Žetta var eins og aš bjóša gśllas į fiskiveitingastaš, engin sżndi mér įhuga. En hann, jś ég held ekki aš stöngin hafir rést hjį honum nema rétt į mešan han losaši bleikjurnar af króknum hjį sér.

Žar sem hann hafši nś ekki gert rįš fyrir aš fį neitt žennan daginn var hann ekki heldur meš neinn fiskipoka meš sér, žannig aš ég tók mér stöšu ķ  nįmund viš hann til aš taka į móti fiskinum frį honum svona  til aš setja hann ķ pokann minn. Frįbęrt hugsšai ég pirrašur nś er mašur oršin svona nokkurs konar verksmišjuskip sem heldur sig ķ nįmunda viš veišiskipin žegar žau žurfa aš losa aflan og sleppi viš aš fara ķ land, en žaš hafši svo sem ekki hįš honum heldur neitt, žaš lį viš aš žaš vęri bitiš į hjį honum žegar hann var kominn upp ķ móa til aš pissa til og meš.

En eitt skiptiš žegar hann hafši losaš eina bolta bleikjuna af króknum hjį sér og kastaš flugunni kęruleysislega frį sér svo aš hśn flęktist ekki ķ honum ķ vindinum, svona eins og mašur gerir alltaf įšur en allt er gert klįrt til aš kasta aftur, var hśn į hjį honum. En žį var mér nóg bošiš, ég sagš viš hann aš ég žyrfti naušsynilega aš fara heim nśna ég hafši gleymt žvķ aš ég ętlaši aš fara ķ bśš meš konunni og klukkan vęri oršin alltof mikiš, hann bara kinkaši kolli glottandi, vissi svo sem aš ég fór eiginlega aldrei ķ bśšir meš konunni og aš žennan daginn voru allar bśšir hvort eš er lokašar.

 

Ég dreif mig ķ land og pakkaši saman ķ snatri, hafši lįnaš honum fiskipokann minn sem nś žegar var oršin all kżldur. Į leišinn ķ bķlinn lét ég sem ég heyrši ekki köllin ķ honum žar sem hann stóš śtķ vatni og hrópaši upp yfir sig ķ hvert skipti sem hann fékk fisk, bara svona til aš lįta mig vita aš hann vęri bśni aš fį einn og annan og annan............ kannski golf gęti veriš įhugaverš dęgrastytting hugsaši ég gramur į leišinni heim. 


 Höfundur Ólafur Gušmundsson Birt jśli 2003

16.10.2020

Tķmavélin

20.8.2020

Klinkhammer

17.8.2020

Helgarfréttir

15.8.2020

Tungsten örtśbur

10.8.2020

Fiskifréttir

4.8.2020

Vištal viš KK

24.7.2020

Laxveiši vikan

22.7.2020

Flugan Friggi

18.7.2020

Flugufréttir

26.6.2020

Veišimynd dagsins

23.6.2020

Mundu veltikastiš

21.6.2020

Flottar opnanir

17.6.2020

Veitt og sleppt

16.6.2020

Laxa opnanir

10.6.2020

Laxafréttir

19.5.2020

Sagan um Krókinn

6.5.2020

Dagur ķ Kjós

3.5.2020

Nżja Sjįland

28.4.2020

Noršan fréttir

24.3.2020

Vika ķ veiši