2020 - 2019 - 2018 - 2017 - 2016 - 2015 - 2014 - 2013 - 2012 - 2011 - 2010 - 2009 - 2008 - 2007
19.1.2020

Sjóbleikjan, tķminn og tilveran - śr safni Flugufrétta

  Sjóbleikjan er kenjóttur fiskur. Um žaš geta allir fluguveišimenn veriš sammįla. Einn daginn tekur hśn ekki neitt, žann nęsta er alveg sama hvaš dettur ķ vatniš, hśn tekur žaš og svo hitt žegar hśn veršur kresin į flugurnar sem viš sżnum henni og žóknast aš taka žyngda nymfu ķ tķu mķnśtur, sķšan gerist ekkert fyrr en mašur setur straumflugu undir, kastar undan straumi og dregur hana upp flśširnar og inn į lygnan hyl og einhversstašar į mišri leiš tekur hśn - en žś missir hana, annaš hvort vegna žess aš žś tókst of fast į henni eša takan var of naum eša hreinlega žś brįst ekki rétt viš fiskinum. Lyfta stönginni hęgt, halda viš lķnuna, toga varlega, telja einn ..tveir og rykkja! Ef ekki er fast ķ henni nśna, žį er hśn vķsast farin. 

Einbeiting 
Svo er žaš aušvitaš blessašur tökuvarinn, en hann kemur aš  litlum notum žegar  hann hverfur ķ išuna og elginn. Žį gildir aš hafa einbeitingu og nęmi ķ fingrunum og bregša nógu hratt viš žegar mašur finnur tökuna. Oft spżtir bleikjan flugunni śt śr sér žegar hśn veršur žess įskynja aš agniš er ekki ekta ęti, en žaš er hęgt aš finna žegar hśn er aš rjįtla žetta viš fluguna, jafnvel ķ straumvatni - Žaš er bara spurning um einbeitingu. Žegar mašur er viš veišar žį er mašur viš veišar. Ég hef tekiš eftir žvķ aš ef hugurinn hvarflar eitthvert annaš - sem gerist nś reyndar mjög sjaldan, en žaš kemur fyrir aš ég velti žvķ fyrir mér hvernig ég eigi nś aš standa skil į reikningunum um nęstu mįnašamót og öšrum įmóta ómerkilegum hlutum og žį ber svo viš aš ég verš ekki var. Žaš gerist ekkert fyrr en ég snż mér óskiptur aš veišunum. Tilviljun? Žaš er eitthvaš sem segir mér aš svo sé ekki.

Eyjafjaršarį 
En ég var aš tala um sjóbleikuna, žennan dįsamlega fisk sem er einhver sįbesti matfiskur sem ég get hugsaš mér og gaman er aš setja ķ eina 5 punda og landa henni - mašur lifandi! Ég hef veitt sjóbleikju vķša um land og kannski jafnast ekkert į viš sjóbleikjuna ķ Eyjafjaršarį, sem getur oršiš grķšarlega stór eins og menn vita. Allt upp ķ 10 pund. Žessir stórfiskar veišast undantekningalaust į efsta veišisvęšinu, sem nefnt er 5. svęši. Heyrst hafa sögur af mönnum sem fara frį veišistaš meš 50 - 70 fiska sem hafa veriš slitnir upp af sama blettinum nįnast. Mér er svo sem sama žótt menn keppist viš aš veiša sem mest og sem stęrsta fiska - hitt žykir mér verra aš žaš er oftar en ekki erfišara fyrir "aškomumenn" aš fį veišidaga į žessu efsta svęši. Žaš eru "įkvešnir" einstaklingar sem einoka žessi bestu svęši, hafa grķšarlegt magn af fiski brott meš sér og haga sér į margan hįtt eins og žeir "eigi" žessi "bestu" svęši. Žessir svonefndu "aškomumenn" geta gert sér aš góšu aš berja allan lišlangann daginn į nešri svęšunum, sem eru helmingi torveiddari og žar er fiskurinn allur minni, žvķ žaš er eins og stęrstu og sterkustu fiskarnir rjśki beinustu leiš upp alla įna og safnist saman ķ hyljum, strengjum og lęnum uppi į 5. svęši. Noršanmenn ęttu aš athuga žetta hjį sér. (Ég hef žetta eftir fróšum mönnum nyršra).

Vestfiršir 
Hins vegar komst ég ķ kast viš sjóbleikju į Vestfjöršum ķ fyrra. Ég fór meš fjölskylduna ķ sumarfrķ og žį pakkar mašur stönginni meš, svona til öryggis. Ég tók nefnilega eftir žvķ žegar viš ókum sem leiš lį frį Hólmavķk um Strandirnar žar sem ég dįšist aš öllum rekanum sem lį ķ fjörunni og Djśpiš žar sem mašur fékk į tilfinninguma aš fjöllin vęru aš hvolfast yfir veginn, aš litlar įr og lękjarspręnur seytlušu ķ hęgšum sķnum til sjįvar inni ķ hverjum fjaršarbotni sem žurfti aš krękja fyrir svo mašur kęmist til Sśšavķkur, žar sem fjölskyldan ętlaši aš hafa vikudvöl og fara svo śt ķ
Mjóafjörš į ęttarmót ķ kjölfariš. Jęja, sem ég virši fyrir mér žessa lęki alla sem įttu upptök sķn uppi į fjalli žašan sem žeir fossušu nišur
hamrabeltin og įfram eftir hlykkjóttum gilskorningum yfir malareyrar, mešfram grasbölum undir brś eša ręsi og sameinušust aš lokum söltum mar, žar sem blöšružangiš breiddi śr sér mešfram svartri sandströndinni į śtfallinu, en hyrfi sķšan į flóšinu sem nęši aš breyta lękjarsytrunni ķ hįlfgert
stöšuvatn mešan liggjandinn varši, žį hugsaši ég meš mér aš sjóbleikja hlyti fjandakorniš aš ganga upp ķ svona įr, žótt ekki vęru žęr merkilegar ķ sjįlfu sér.  Žessi grunur minn reyndist į rökum reistur.

Veisla ķ farangrinum 
Sśšavķk stendur viš Įlftafjörš sem oft er mjög lygn og tęr, enda fjöllin ķ kring til žess fallin aš skżla fyrir vindi, žegar įttin er žannig. Ég notaši fyrsta tękifęri sem gafst til aš skreppa fram ķ fjaršarbotn og renna flugu ķ žessa į, sem mér var sagt aš hefši aš geyma sjóbleikju. Žaš merkilega var - aš žaš var enginn sem "įtti" žessa į. Hśn bara rann ķ rólegheitum til sjįvar og enginn krafšist žess aš fį greišslu fyrir žį fiska sem kynnu aš koma į land. Ég var bara frjįls
veišimašur ķ frjįlsu einskismannslandi. Enda held ég aš Vestfiršingum žyki ekki mikiš til žess koma aš draga einn og einn fisk upp śr lękjarspręnu meš öngli į priki. Nei - žeir eru stórtękari ķ fiskveišum en svo. Eša voru žaš aš minnsta kosti įšur en megniš af kvótanum var seldur burtu.

Sól skein ķ heiši og ég var staddur į bakkanum į śtfallinu. Ég hafši gengiš spölkorn upp meš įnni, sem var ekki nema svo sem ökkladjśp vķšast hvar. En ég gekk fram į streng sem endaši ķ "lęradjśpum" hyl. Stór steinn klauf strauminn efst ķ strengnum svo ég hugsaši mér aš kasta nymfu meš kśluhaus į steininn og lįta hana reka frjįlst ofan ķ hylinn nokkrum metrum nešar. Ég reyndi hefšbundnar en ekkert gekk - mér fannst ég finna smį snertingu nišri viš botn en žaš gat lķka hafa veriš steinn eša einhver önnur fyrirstaša. Af žvķ aš vešriš var bjart įkvaš ég aš prófa ljósari gerš af flugu og fann žį eina ķ boxinu sem veišimašur į Akureyri hafši rétt mér. Ég veit ekki ennžį hvort hśn heitir nokkuš, en hśn er meš silfurkśluhaus, hnżtt śr hvķtri kanķnuull meš silfurgliti og hvķt fjöšur notuš sem stél. Viti menn, taka um leiš og kśpan rann ofan strenginn. Vęn 2 punda bleikja lį į bakkanum skömmu sķšar og glķman var bara skemmtileg. Ég prķsaši flugua ķ huganum, kastaši henni śt aftur og lét hana lenda į sama blettinum. Rekiš var eins (enginn tökuvari žį) og taka um leiš, en ég var svo hissa aš ég nįši ekki aš bregša rétt viš. Missti. Kastaši aftur, högg! Fęrši mig nešar og kastaši. Nś var hśn į. Heldur minni en sś fyrsta. Įfram hélt žetta og heim fór ég meš fjórar vęnar sjóbleikjur. Ég gaf žęr konunni ķ nęsta hśsiš viš okkur, žeirri sem sagši mér aš hęgt vęri aš veiša bleikju frammi ķ fjaršarbotni og hśn bauš til veislu meš žaš sama. 

Tķminn og tilveran 
Nś įri sķšar er ég aftur kominn til Sśšavķkur og dvel meš fjölskyldunni ķ Bjarnabśš. Les veišibękur į kvöldin - Lķfsgleši į tréfęti eftir Stefįn Jónsson - įreišanlega ķ žrišja sinn og Įin nišar eftir Kristjįn Gķslason og ég óska žess aš hafa visku žessara manna ķ farteskinu, en lęt mér žaš lynda aš vera kominn žangaš sem ég er staddur nśna ķ fluguveišinni. Viskan kemur meš reynslunni og įrunum. Ég get ekki neitaš žvķ aš ég sé dįlķtiš eftir öllum žeim tķma sem ég eyddi ķ aš rįpa milli bara og partķa hér į įrum įšur ķ staš žess aš nota hann til aš žroska mig ķ fluguveišinni. En allt hefur sinn tķma eins og žar stendur og ķ žį ritningargrein mętti setja: "Aš veiša hefir sinn tķma"!

Hugsiš ykkur hvaš žaš gęti veriš fallegt aš vera staddur ķ góšu vešri austur
į Žingvöllum, vera oršinn 85 įra gamall, sįttur viš Guš og menn - meš
flugustöng ķ hönd - landa einni 4 punda bleikju - leggja hana ķ grasiš viš
hlišina į sér og fį sķšan vęgt slag, lķša śtaf og ....

Kvešja
Valgeir Skagfjörš
Upphaflega birt ķ aprķl 2002